Noćni moro, sa svojim"belo-odelo" frontmenom koji izgledom vuče na cool oca kojeg svaki mlađahni roker želi imati u ormaru kad zagusti, odiše iskustvom i širinom. Premda zvuče kao fuzija svega što je Novi val već ponudio ipak proširuju repertoar dodavanjem didgeridooa i perkusija s kojima dobivaju malo na raznolikosti i ne zvuče kao da su stavili didg jer bi to bio hit-proizvod. Pomalo ženskast  ples didg-perkusioniste, što je vjerujem u domeni interne fore, povremeno navuče osmijeh na lice, a i ostatak benda djeluje vrlo pristupačno. Stvari grade oko jednostavnih, ali razigranih melodija na koje lijepe čvrst vokal i srednje-dugačke solaže. Te solaže plešu po granici od dobro odmjerenih i kompleksnih pa sve do isforsirano-izoliranih koje nekako djeluju kao da je stvar nastala samo zbog njih. Djeluju kao bend za stariju generaciju koji se nastoji redefinirati mlađoj publici što su na nekim pjesmama i uspjeli postići zahvaljajući ne-pretencioznim tekstovima i uhu ugodnim solažama. "Revolucija svijesti", pjesma s kojom su završili, je vrlo dotjerana te gradi svoju radiofoničnost na nabrijavajućoj bas dionici, tekstom odlične protočnosti i sasvim dovoljnom dozom didga koji je u prvih par sekundi bio postavljen preblizu mikrofona pa je skoro  probio zvučni zid. Na solažama se izmijenjuju dvije gitare sa podjednakom zanimljivošću i, što je posebno važno, daju si dovoljno prostora da sagrade želju u slušatelju. U par stvari su van balansa i čine se zamornim sa asocijacijom na bend za zabave u vatrogasnom domu, ali to su songovi koji i djeluju kao da su rađeni na samim počecima benda koji je nastao prije 15 godina. Publici se ovaj bend nekako najviše svidio te je po prvi puta došlo, s punim pravom, do negodovanja zato što Noćni moro nije mogao odsvirati bis zbog vremenskog koncepta glavnog sponzora. Neshvatljivo, budući da je bend dao sve od sebe i nakon skoro svake stvari dobivao salve odobravanja. Kasnije sam još popričao sa basistom Krešimirom Kovačevićem koji je otkrio da imaju još pola sata materijala i popriličnu rupu u gažama te da su stvarno htjeli odsvirati taj bis.

Superbrands prepolavlja publiku i ostaje mističan za većinu što je poprilična šteta jer ovaj bend nudi glazbu koju u Hrvatskoj ne možete čuti. Zanimljiv vokal koji bi od riječi "veseo" i "tužan" napravio potpuno iste impresije u sumornom tonusu vodi kroz malčice predugačke post-punk revival skladbe. Svijet njihove glazbe nema baš estetike i djeluje zakračunasto i otuđeno, ali je vrlo bogat u opisivanju toga. Trude se biti cjeloviti i baš vam prenijeti to post-modernističko beznađe na najautentičniji način. Monoton glas a.k.a Paul Banks/Interpol savršeno leži u svakoj stvari. Ovaj bend je bez sumnje konceptualan i kao takav nije trebao svirati s bendovima koji donose inovaciju, ali su preveseli za blago letargični ton Superbrandsove glazbe. Oni više grade atmosferu koju slušatelj ne ispoljava plesom i poganjem nego ju doživljava u sebi. Zvuči kao da smo pratili pogrebni orkestar, ali Superbrands nudi dobro ukoričenu i aktivističkim tekstovima prožetu indie glazbu sa katkad razvučenim vokalnim djelovima u kojima se izgovori previše riječi i samim time dodatno uspavljuje publika. Rezidentni AC/DC poger u prvom redu je u transu sa prijateljima razbacao sve oko sebe pa se stvorio prazni prostor veličine smočnice koji je još više odavao dojam nezainteresiranosti u publici.

Bad jam, bluesom optočeni rockeri popeli su se na binu kao posljedni bend ove sezone ZG Minivala i snažno završili ovu, najzaokruženiju, večer. Brzinski distortzirano, ali jako moćno i vokalno buldožerski ovaj bend ostaje u uhu prvenstveno zbog kvalitenih, nipošto bad, jamova koji su funky i dovoljno slap bassom prožeti da budu predivni plesno-headbangerski impulsi. Konzistentan vokal sa dubinom u glasu i frenetičnom izvedbom vratio je nešto publike na floor. Ponekad im stvari odlaze i u vokalni jam jer se predugo ponavljaju isti refreni ili dionice pa je prerazvučeno  i nedovoljno impulzivno kao ostatak materijala. Simpatičan je i klonovski izgled basiste i gitariste jer imaju gotovo iste cipele, majce, traperice i boju bodya gitare. Odličan nastup za kraj.

Minival 03 je zgotovljen u Zagrebu i mogu u ovih par redaka zaključiti da je pun pogodak bio premjestiti cijelu manifestaciju u manji prostor, maknuti mističnu "finalnu" večer i pomnije odabirati bendove. Jedina zamjerka je možda glazba koja se pušta prije nastupa. Ona bi mogla biti žanrovski povezanija sa bendovima koji će nastupiti  pa bi možda to posjetiteljima bolje dočaralo večer koja ih čeka.

.txt Paprikash 3.0