Povratak RECENZIJA | Minival jedanaesti – gle me mama u Jutarnjem
Jedanaesto izdanje Minivala u zagrebačkoj Tvornici je ponudilo najmasivniji line-up do sada od četiri demo benda te jednih posebnih demo gostiju u vidu Undeify iz Bjelovara.
Prvi na redu bili su radiofonični momci iz Velike Gorice imena El Camino koji bi se najkraće mogli opisati kao Ramirez bez ljubavnih pjesama, ali zato sa osjećajem za socijalnu pravdu ili poput The Nightwatchmana – Toma Morella iz Rage Against The Machine. Dvije akustične gitare garantiraju pop prizvuk, a neobična lirika možda i pokrene na razmišljanje. El Camino, ako se ne zaposle, mogli bi i napraviti nešto.
Sljedeći su bili momci i djevojka imena Kontext. Kontext su mladi bend i zvuče kao pola Divlje jagode i pola kao Nightwish za maturalne večeri zbog pjevačice Zrinke i njenih klavijatura. Pjevaju i na hrvatskom i na engleskom. Još kad nauče njemački i češki – mogu komotno na Jadran i na neku alternativnu terasu. Inače, neki od naslova pjesama su Game, One More Tear koje su neka perverzna vrst ghotic popa ili Svjetlo mog života te neka pjesma u kojoj se spominju konji i čerge ali ne i Zlatko Pejaković.
Treći su izašli S3ngs iz Zagreba koji su pola The Clash, a pola Franz Ferdinand koji su ionako već napola The Clash tako da ovdje pričamo o tri četvrtine Strummerovog benda, samo na hrvatskom jeziku i to zvuči odlično i vrlo punk. Momci sviraju kao da imaju dvadeset prišivaka na sebi, a zapravo nemaju niti jedan. S3ngs treba dati ugovor da se ne zaposle i da se ne ode kvragu prije nego što je zapravo i počelo.
Posljednji u regularnom dijelu bili su Trik i nekakve gumene životinje kojima su cvilili u razglas što nije primjereno za momke njihovih godina jer im bend postoji još od 1995. godine. Trik voli pop – rock sa povremenim uletima distorzije te pjesme o ekologiji što bi moglo sugerirati da su hipiji u duši. Dovoljno su stari za to. Sigurno vole i male tuljane. Problem sa bendovima te pasmine jest da oni niti smrde niti mirišu, kao i dobar dio onih koji su nastupali na ovoj alternativnoj audio promenadi. Sve je u redu a opet nešto ne valja, a to su obično tekstovi puni klišeja, a kad nisu puni istih, onda su banalni. Ali opet, nitko ne sili da ih se sluša. Još.
Undeify iz Bjelovara su svirali posljednji, pjevaju na engleskom i zvuče kao svaki hrvatski bend koji to radi. Ništa novo i ništa mudro. Izašli su posljednji i pred malo ljudi te je stvar više ličila na tonsku probu koja se slučajno, eto, odvijala u Tvornici. Nedostatak publike uzrokovao je nedostatak energije ali, tebra, tako ti je to u šoubiznisu. Ne mogu vječno bratići i frendovi dolaziti na koncerte. Treba ili nešto mijenjati, ili proširiti rodbinu. Republici ionako prijeti pad nataliteta…
