Povratak RECENZIJE | Minival osmi – četverac bez kormilara
Za razliku od prošlog eventa gdje je bila riječ o double-bill koncepciji, ovaj put je riječ o quad-billu ili četiri benda. Eh, kada su četiri demo benda na hrpi, onda se pred slušatelja postavlja zadatak da drži visoku razinu koncentracije, a od izvođača da materijal sažmu na nekih pola sata do četrdeset minuta, a ne kao večerašnji Dodgers koji su se malo zanijeli pa odsvirali preko sat vremena na svoju inicijativu. Nije baš da ih je publika zvala sedam puta na bis kao Overflow u KSET-u te mitske 1991.
Prvo mjesto dobila je sarajevsko-zagrebačka kombinacija zvana Studeni Novembar koja ima i album za Croatia Records imena Zagrobni život. Tekstovi su većinom bazirani na A/A rimi poput ovog sempla iz stvari Tuga je najbolja koji ide otprilike ovako: Jajca sira mesa vina / od kolinja tekovina / daj nam svega, svud po stolu / serem se po rokenrolu.... Iako u njihovim tekstovima ima puno žuči i istine poput tekstova tipa Zabranjeno Pušenje i Letu Štuke te sarkazam kojem je kumovao Rambo Amadeus Svjetski Mega Car (pogotovo u Čuvajmo si običaje); ponekad dok ih se sluša zapadaju u banalnost, koja se kompenzira na koncertu jer bend emitira određenu količinu energije koja nije štetna za zdravlje, a bubnjar je viđen sa majicom na The Clash, što je uvijek plus.. Studeni Novembar dobro će proći u Hrvatskoj gdje volimo suvremeni bosanski izričaj, a pogotovo među ljudima koji puše Letu Štuke. Oni će Studeni Novembar popušiti barem do pola.
Pedljo i Izolierband imaju nešto zajedničko osim ženskog vokala, a to je da su oba u nekoj embrionalnoj fazi razvoja. Prvi su treš pank, a drugi rock. Prva frontwoman je u nekom „gle-me-kako-sam-luđa-i-od-Avril-Lavigne“ filmu, a gitarist mnogo liči na Eda Chigliacka iz Života na Sjeveru. Basist ovo valja radi u fušu, a za bubnjara ne znam. Megahit im je Koktel boje tirkiza u nekom Suada od Plavog orkestra aranžmanu kao ultimativni odjeb sistemu i turbo-folk kulturi u Vansicama i Carhartt hlačama do pola dupeta. Što se tiče Koktela boje tirkiza, mlada pjevačica vjerojatno misli na Kurosawu za 9 kuna na savskom nasipu kao omiljeno oružje ubijanja mozga studenata i njima sličnih za male pare. Tu stvar su odsvirali dva puta. Jednom previše. Možda će im prići neki menadžer koji vidi da u Hrvatskoj nema teen punka koji se može uvaljati klincima na tragu Tokio Hotela sa normalnijom frizurom i manje laka za nokte -dok ih se ne dočepa stilist i od nekog skate shopa ne izvuku sponzorstvo u robi i tenisicama.
Izolierband je pak razredni bend iz trećeg razreda gimnazije. Vjerojatno. Takva im je i lirika i to je sasvim u redu. Oke prateći bend za neku teen sapunicu na tragu One Tree Hill u AVA produkciji za koji će Jelena Veljača, kad ovo pročita, početi pisati grubu skicu scenarija i preraspodjele likova. Jedna kučka, jedna dobra. Jedan momak sa mrljama iz prošlosti ali sa prekrasnim očima i jedan od kojeg si prepisuju, ali nakon par epizoda otkrije svoj mojo i postane kul nakon što izazove glavnog negativca koji ide na sve izvannastavne aktivnosti, a u ono malo slobodnog vremena kuje spletke i šalje anonimne SMS poruke mobbing sadržaja. Tu fali lik napušene dobričine samo zato jer je riječ o srednjoškolcima. Napušene dobričine čekaju studentsku sapunicu naziva Menza ili Djevojke iz Močvare.
Inače, Izolierband su za svoje godine čisto u redu. Dobar (3).
Bend koji je nastupao treći, a tu je posljednji, su Dodgers iz Velike Gorice koji su udavili sa više od sat vremena svojih pjesama i ispraznili dobar dio Tvornice sami sebe pozivajući na bis. Pjesme su im rock tipa Obiteljski radio. Politički korektne, apstraktne, emotivne i preko svake mjere dosadne. Napisati „žešča Crvena Jabuka“ bila bi uvreda Crvenoj Jabuci. Izvinite.
.txt: Antonio Hadrović
