Povratak RECENZIJA | Minival šesti – od svega pomalo
Ima li koncert šanse kada je u gradu najveća zvijezda političkog show-biza i loš stand-up komičar poznat po srednjem slovu W.? Jake snage sigurnosti i blagi uvid u to kako bi Hrvatska funkcionirala kao policijska država u Tvornicu su na početak večeri donijeli ravno dvadeset i troje ljudi, ali ne beri brigu, Cijenjeni čitatelju™, nije ovo žalopojka na temu Zašto, o zašto, stotinu mu ljudi na popisu, nema scene?! Jer ljudi su došli i imali su što vidjeti.
Pola live act, a pola bend zvan Disco`n`Action ili za prijatelje - DNA iz Rijeke; Spinu – pola blues, a pola jazz bend iz Zagreba te Dekolaž – laptop i dvije djevojke koje pjevaju i vrte knobove na MIDI kontroleru. Ali to rade sa stilom, a ujedno su iz Siska.
Kocka providnosti odabrala je Disco`n`Action da spusti ljude sa stacionarnih mjesta Tvornice ravno na podij sa svojom kombinacijom trancea i žešćeg rock – riffa na gitari, plus sempler i vizualizacije tipa Winamp i još par video klipova sa Junkers Ju-87 i Ju-52 avionima te jednim vojnikom poraženih snaga u prošlom svjetskom sukobu koji pleše. Disco`n`action, osim imena pogodnog za štampanje na majice, publici isporučuju i opaki plesni groove iako im sve stvari djeluju pomalo identično na prvo uho. Također su odsvirali Voodoo People uživo, ali sa kosturom pjesme iz semplera, tako da je to ispalo kao neke polu-karaoke u big beat smislu te još jednu stvar na kraju koja je zvučala vrlo prodiđijevski. Također, Disco`n`Action nisu se niti jednom riječju obratili publici. A kako znamo da su iz Rijeke? Perkusionist je nosio majicu sa logotipom grupe Father.
Pauze je popunjavao mladi operater na Winampu kojem je iscurila playlista na minutu-dvije, što je pokazalo da operateri na Winampu (jer to se ne može nazvati DJ-ing, mogao je čovjek barem uzeti neke slušalice i glumiti na namješta cue...) znaju brzo trčati i još brže duplo kliknuti na nasumičnu stvar od Franz Ferdinand, recimo... Svašta.
Sljedeća je bila na redu Spina – bend iz Zagreba sa simpatičnom pjevačicom koja iz daljine podsjeća na Amy Winehouse samo sa manje opijata u sebi i tetovaža na sebi. Za frizuru ne znam jer je Maja nosila nešto na glavi iz pasmine kačketa. Na Myspace-u piše da sviraju blues, funk i jazz, a u živo zvuče kao bend za fine hotele i večere gdje gosti polako žvaču svoju hranu i probavljaju na 85 BPM te nitko ne podriguje, a može ih se smjestiti i u neki zadimljeni klub u koji stane stotinu ljudi i isto toliko pepeljara. Nemojte me krivo shvatiti, ne zvuče loše i bend su po peesu, ali nemaju onaj teško opipljiv faktor X ili karizmu da prikuju sve oči na njih.
Na kraju su odsvirali i jednu stvar od The Knife i Personal Jesus od Depeche Mode u vrlo lijepoj i za stiskavac spremnoj varijanti. Eh, da.... jedna stvar im počinje baš kao i Under The Bridge od Red Hot Chili Peppers koje ovaj operater na Winampu nije pustio iako su u zadnje vrijeme Peppersi u puštača glazbe kao siguran joker... ono... ljudi ne plešu pa im pusti Pepperse... ili Franz Ferdinand. Dobro, barem su se odviknuli od puštanja U2.
Posljednji su bili Dekolaž iz Siska; djevojke koje su dobile i pola stranice u onom našem časopisu koji kopira Wired, baš kao što je pokojni nomad kopirao NME i Q. Dvije djevojke i njihovo Toshiba prijenosno računalo koje dokazuje da su istinski underground jer nemaju para za Apple MacBook, razvalili su onih stotinjak ljudi koji su ostali tijekom 40 i nešto minuta seta sa pjesmama o herojima i seksu te ostalim sporadičnim stvarima. Sve ovo događalo se na engleskom jeziku. Dekolaž su hrvatska verzija nu rave pokreta o kojem se raspisuju blogeri koji žale što ne žive u Berlinu baš kao što zagrebački demo reperi žale što nisu crnci i iz geta. Zapamtite, Jarun i grmlje oko Aquariusa u koje vode mlade rep kriminalke nije geto. Niti jedan kvart u kojem stan košta 2500 € po kvadratu ne može biti geto.
Ali, nazad na Dekolaž. Duo prati trendove i uskoro im izlazi album na Home Made Electronica etiketi, samo su im podloge slabo producirane. Pjesme su simpatične – a pošto su na pozornici dvije djevojke, svi ih ionako gledaju. Toliko o onom famoznom faktoru X od prije par redaka... I opet nitko nije popržio promo diskove i podijelio ljudima... Pa jebemumiša, dokle tako?
.txt: Antonio Hadrović
