Povratak RECENZIJA | Minival četvrti – nešto novo i nešto divlje
Tri benda. Dva iz Rijeke, jedan iz Zagreba. I svi dobri. Na četvrtom Minivalu dogodilo se i tako nešto. Nastupili su Kimiko, četvorka iz Zagreba sa svojom vizijom pop glazbe; Morso, kompletno formirani bend sa albumom koji samo što nije vani te Klaus – projekt jedne zanimljive djevojke koja je previše slušala Sonic Youth.
Ovotjedno izdanje parade novih diskografskih nada počelo je sa zagrebačkim sastavom koji mnogo voli The Postal Service i Radiohead, a pozornicu dijele sa malim bijelim laptopom marke Apple koji je postao standard u zagrebačkih puštača recentne plesne glazbe i svih mogućih remikseva Justice i Uffie. Kimiko pjevaju na hrvatskom i engleskom jeziku uz pomoć loopova i gitara, na temu malih stvari koje čine svakodnevnu egzistenciju dvadeset i nešto godišnjaka u Republici Hrvatskoj. Imaju basisticu koja također pjeva bubblegum pjesmice ili dijeli vokalne dionice sa kolegom Dariom, koji ponekad poludi i sve počinje ličiti na nedistorzirani američki emo bend samo bez kose u očima ali sa tugom u duši . Van toga užasno podsjećaju na Black Box Recorder što nikako nije za zamjeriti.
Kad smo već kod Kimiko; Minival je u posjedovanju originalnog Kimiko kabla za spajanje prijenosnog računala i miksete koji je mnogo tužan i želi kući. Otkupnina nije potrebna.
Pauze između bendova punili su i nu rejvali DJ-i iz Rijeke i Varaždina – Mile Hund i njegov Ableton Live te Andrej Trilavov i njegov Traktor 3. Oba su vrtila neku čudnu muziku bez trunke gitara i sve su bili remiksevi. Nema više poštovanja za originalnu single/radio edit verziju pjesme.
Središnji termin držao je bend bez Apple laptopa – Morso. Sedam ljudi na pozornici; dva vokala koji se nadopunjuju – jedan muški i jedan ženski, par loopova i čvrsti gitarski rif čovjeka koji svira također i u Let3, a nije Dražen Baljak. Ovaj put je u bendu koji se ne skida, a da li imaju samurajske čepove na strateškom mjestu nije poznato. Morsu izlazi album kroz mjesec ili nešto dana, a u Tvornici su viđeni ljudi koji su se intenzivno raspitivali može li se što ubosti na licu mjesta u audio formatu. Dakle, postoje ljudi kojima se ova rock verzija na tragu En Face i sviđa - i broj je dvoznamenkast, što je lijepo.
Ipak, čudi me kako bendovi, koji su nastupili do sada, nisu napravili kapitalnu investiciju u vidu 100 praznih CD-ova, napržili neki demo sa par dodataka tipa wallpaper ili slično, i svojenožno to podijelili ljudima u Tvornici. Provjerite Trenta Rezora i svježe Ghosts I-IV da vidite kako se sprema borbeni paket za promociju u ova surova vremena za Mladi Bend u Usponu™.
Kad smo već kod industrial žanra, Klaus je u jednom intervjuu izjavila da je ime poteklo od generalnog zaključka da „svaki drugi indrustrial bend pjeva na njemačkom mada ne dolazi iz Njemačke“. Ovaj bend pjeva na njemačkom koji vuče na hrvatski i engleski. Klaus u studiju i van pozornice čini djevojka imena Nora, a na pozornici tu su i Apple laptop (opet) i njegov Unix kernel otporan na stres, turneje i tonske probe te gitarist sa Fender Mustangom vrlo sličnom gitari – hibridu Kurta Donalda Cobaina na In Utero turneji tamo u zimi 1993. Svakom starom grungeru oko srce je tinjala prava sjetna vatrica sijećanja na neka sretnija, karirana, vremena. Klaus su svojih trideset i kusur minuta iskoristili za predstavljanje zvuka na tragu Sonic Youth sa ritam mašinom koju je Steve Albini davno nazvao Roland makar je ova Klausova u softverskoj varijanti. Pjesme poput Flomasterom po platnu su zanimljive iako treba još puno i pisati i svirati - ali Nora je mlada i ima vremena, ako u procesu ne odustane i upiše novinarstvo što joj toplo ne preporučujem.
Sve u svemu – Nešto novo & nešto divlje™ efekt je postignut. U Hrvatskoj postoje sastavi koji ne recikliraju AC/DC i Zeppeline i ne misle da je sve otišlo u spolovilo onog trena kada je Štulić otišao na joint u Utrecht i zaboravio se vratiti doma.
.txt: Antonio Hadrović
