Povratak RECENZIJA | Minival2 treći, 28.11.2008., MMC Studio, Zagreb
Eto, sad kad sam stvorio tempo ponavljanjem riječi „večeri“ mogu oplemeniti tezu s par pojašnjenja. Kimiko, Tasié tj. Tarsier quartet i Nan deSKA?! su tri već iskustvom dobro potkožena benda i tako se i prezentiraju. Premda osim na zadnjim SKAkavcima nije bilo previše skakanja od strane publike, sva tri benda su dovoljno zaokružena da budu izrazito zabavna za poslušati.
Prvi od njih, Kimiko, eksperimentira sa samplerom do tih mjera gdje bas i električna gitara ponekad služe samo kao dodatno filanje lagane psihodelije koja se provlači kroz njihove dosta prostrane stvari. Iako blago indisponirani količinom ljudi ispred bine, pogotovo basistica Lora, uspjeli su svoj 25 minutni nastup smjestiti u jasne margine indie electro-popa. Prava stvar za otvaranje, „Alien“, koketira sa zafrkantskim tekstom i zaraznom, pomalo snenom miks podlogom klavira i gitare. Nekako vas tjeraju da želite čuti kraj priče i to treba cijeniti jer malo je bendova koji pogode točan omjer svirke i poruke. Naravno nije im svaka stvar na istom tragu, ali su opet dovoljno „malo-čuto-na-ovim-prostorima“ da možete otrpiti i nedozirano distorziranje i prisutnu kaotičnu psihodeliju koja kao da reži i laje u vas.
Tarsier quartet na čelu sa Sabinom, koja kako smo čuli ima dobre noge, je višeslojan jazz-rock bend sa tendencijom da zarije u poduže jammanje. Koordinirani do pojedinosti uspjevaju stvoriti dobro uigran scenski nastup što se najbolje vidi kad se vokal makne sa stejđa i pusti dečkima da improviziraju ostatak pjesme. Sabina u svakom trenu djeluje pouzdano i ne libi se razmahivati rukama, nogama i dugim klupkom plave kose. Glas joj je snažan i može puno manevrirati s njim, ali da ovaj tekst ne ode u opsjednuto nabrajanje što vokal može, treba reći da zvuk benda ostaje u uhu kao vrlo bogat i atmnosferičan. Premda se katkad pretvori u pozadinsku elevator glazbu za kakve američke lounge barove to ide na dušu mini jam sessionima koji svojim dugim trajanjem malo smanjuju povezanost publika-bend. Svejedno, daju dojam kompletnog benda sa zaokruženim smislom i uzlaznom crtom stvaranja.
Kad je Nan deSKA?! stupio na scenu, hala kina Studio se napunila najviše do sad, i tu je primjetno koliko je taj bend već postojan na sceni. Ne može se reći da je bilo baš kolektivnog skakutanja, ali je kukovlje sasvim sigurno radilo puno više nego na svim do sada bendovima zajedno. Dobro znane pjesme sa mjestimice duhovitim tekstovima poput: „Ako popiješ bocu Lavova. Postaneš kralj lavova.“ su dovoljno drugačije i vesele da prigrabe veći broj ljudi. Nisam nešto preinspiriran za studioznije kritiziranje budući da im glazba, koliko god većina ljudi skakala na nju, odiše ponavljanjem istih hop-cup elemenata i daje dojam da unutar matičnog im žanra nisu donijeli ništa svoga. Sve je to već na svjetskoj sceni viđeno u obliku Madnessa, Sublimea, Toastersa i drugih, a u hrvatskoj verziji dobiva zabavni i svima razumljivi tekst što je sasvim dovoljno budući da u Hrvatskoj nemaju neke konkurencije.
Ova tri benda su toliko blizu micanju statusa demo da je samo pitanje veza, vremena i vjerojatnosti kada će se to i dogoditi. Prve tri večeri zagrebačkog Minivala su tako zatvorene i sada nam je ostalo samo doći na veliko, a opet mini finale sljedećeg petka.
